 | | | | | | |
• populacija: 18000
• domaćinstva: 5000
• površina: 362km2
• pr. temp.: 11oC
• nadmorska visina:
196m-1010m
| |
| Geografska obilježjaOpština čelinac nalazi se u središtu zapadnog dijela Republike Srpske.Graniči sa opštinama Banja Luka, Laktaši, Prnjavor, Teslić, Kotor Varoš iKneževo. Južni i jugozapadni dio opštine prostire se na nadmorskoj visini do 800metara, a ka sjeveru, u po prostranstvu najvećem dijelu opštine, nadmorskavisina kreće se od 300 do 600 metara. Najniža tačka sa nadmorskom visinomod 196 metara na ušću je rijeke Jošavke u Vrbanju.
Teritorija opštine ispresijecana je tokovima rijeke Vrbanje, Jošavke,Ukrine, Turjanice i Švrakave.
Klima je umjereno-kontinentalna, uz utjecaj kontinentalne sa područjaPanonske nizije i planinske klime sa masiva Manjače, Vlašića i Čemernice.Prosječna godišnja Temperatura kreće se oko 11 stepeni Celzijusa.Prirodna bogatstva čine šume, poljoprivredno zemljište, rude i minerali -krečnjak(Stara Dubrava), magnezit(Šnjegotina Velika) i mangan (Uzlomac).Istorija*Većina čelinčana vjeruje da ime njihovog mjesta potiče od riječi pčela, odnosno da je u ovom mjestu u prošlosti pčelarstvo imalo zapaženu ulogu. Nisu te priče bez osnova.O samom čelincu nema mnogo pisanih tragova, čak ni u prvoj polovini 20. vijeka. Možda je to i dobro za narod, jer u istorijama se preskaču mirne godine u kojima se i živi najsrećnije.S druge strane, i nije to bilo veliko naselje. U okolnim selima bilo je mnogo življe.Za sada, prvo spominjanje imena čelinca zabilježeno je 1737. godine, ali je evidentno da se ono i ranije koristilo.Naime, tada čelinčani zadobiše svoje zemlje u timare (povlastice od turskih vlasti za vojne usluge) učinivši Turcima uslugu pri oslobađanju Banje Luke od austrijskog opsjedanja. Bosanski valija Alipaša Hekjim-oglu isposlovao im je kod sultana ferman na njihove posjede kao nagradu za vjernost koju su tom prilikom zasvjedočili Srpski čelinac sa Ponijerom.Iza provođenja reforme po ramazanskoj naredbi pozvaše turske vlasti čelinčane koji su uživali timare da polože propisanu intikaliju (prenosnu pristojbu), da bi im se izdale tapije na njihov posjed. Neki od njih platiše zatraženu državnu taksu, pa ostadoše samostalni, vlasnici svoje zemlje. Drugi, siromašniji i nepovjerljivi težaci, ne mogavši ili ne htijući položiti te državne takse (po 250 groša) pristadoše dobrovoljno da ih otkupi gazda banjolučki đorđo Delić, djed Laze Delića, te potpisaše s njim ugovor po kome oni postadoše njegovi kmetovi.đorđo je ostao upamćen kao dobar čovjek, a u čelinačkom kraju i danas mnoge kose se zovu Delića.Recimo i to da na turskom jeziku čelenka znači vrstu perjanice od zlata ili srebra, ukrašenu i dragim kamenjem, služi i kao odlikovanje za hrabrost, stavlja se na kalpak ili saruk s prednje strane, odnosno kapa na koju se stavljaju odlikovanja. Neki pretpostavljaju da je i čelenka mogla "kumovati" imenu čelinca.Brojni čelinački toponimi, a i porodična prezimena u svom korijenu sadrže turcizam. | Zmajevi i ZmajevacPo legendama, a možda i jedino u njima i postoje, zmajevi uglavnom žive u vodi, rjeđe u pećini, i često sami stvaraju izvore bistre i pitke vode. Zmaj se često povezuje i s nastajanjem kiše, pa i groma, što znači da je umiješan i u nebeske poslove. Najčešća mu je dužnost čuvanje velikih tajni i ogromnog blaga koje se u nekim krajevima tumači kao simbol besmrtnosti.U heraldici se smatra povoljnim predznakom, pa se zmajevo pojavljivanje na grbovima tumači kao nagovještaj srećne vladavine.Prema starom srpskom vjerovanju, duhovnom silom naročito raspolažu zduhovi, to jest lokalni demoni i zmajevi. | Plan Grada
Kliknite na sliku da biste je uvećali | U nekim krajevima prepoznaje se kao velika krilata zmija, a "iz zubah mu živi oganj skače". Ipak, u srpskoj mitologijizmaj se ne poredi sa zmijom, mada postoji vjerovanje da je od nje nastao, i to od one koju za devet godina ne vidječovječije oko.
Zmaj je kod nas i veliki ljubavnik, koji dolazi "samo čistim ženama i djevojkama", što je, priznaćete, samo božja osobina.čak ih često i otima od njihovih muževa ili roditelja. Sada je, valjda, jasno zašto mačomeni za sebe kažu da su pravizmajevi.
Posjeduju i veliku moć preobražavanja, tako da im je teško u trag ući, a pošto su gotovo nepovredivi, samo ih izuzetni mogusavladati. Ako išta ne vole, to je vruća voda, pa u njoj najčešće i stradaju. Neopravdano im je pripisan veliki brojnegativnih osobina, a najčešće se na pravdi božijoj osuđuju da su ljudožderi. U stvari, nedjela načine drugi slični demoni,najčešće aždaje, pa sva ljaga padne na nedužne zmajeve. U srpskoj mitologiji, uz svece, anđele i vile, oni se smatraju"božjom vojskom". To su istinski branioci dobra i poštenja, pravi pobornici pravde, pa se i u našim epskim pjesmamaTurci prikazuju kao ale, a Srbi kao zmajevi. Kakvu smo mukotrpnu istoriju imali i opet opstali uprkos nastojanju mnogihznatno jačih, neprijatelja da nas eliminišu sa svjetske scene, biće da nam zaista kroz vene teče zmajska krv. Zmajevisu umiješali svoje prste i u stvaranju istorije čelinačkog kraja, u kojoj su ostavili zaista vidan pečat. Naime, trikilometra od čelinca prema Banjoj Luci, na lijevoj obali rijeke Vrbanje, davno je bio neki stari grad. U svojoj monografiji"čelinac kroz vjekove" akademik Rajko Kuzmanović o njemu je načinio bilješku, a imajući u vidu mišljenja istoričaraVuka Jelovca i ćire Truhelke:
"Grad se zvao Zmajevac i bio je veoma jako utvrđenje i kao takav predstavljao centralni vojni objekat u ovomregionu. Danas se još vide ostaci zidina razrušenog grada u gusto obrasloj šumi. Zidine su prilagođene konfiguracijiterena, a približne veličine su 100 h 20 h 40 h 50 metara, a zidine debele od 40 do 80 centimetara i građene odneobrađenog kamena. Grad je davno porušen. Ne zna se ko ga je sve rušio, ali se pretpostavlja da je više puta rušen iobnavljan. Prvo su ga izgradili Iliri, pa rušili Rimljani, zatim Sloveni i na kraju Turci. Vremenom se rasipalo ikamenje porušenog grada, a najviše kamena je ugrađeno u uskotračnu šumsku prugu koju je izgradila Austro-Ugarska. Ogradu Zmajevcu ništa se ne zna, a prvi ga spominje Vuk Jelovac."
Nasuprot starog grada Zmajevca, ali na desnoj obali Vrbanje, odmah uz magistralni put Banja Luka - čelinac - Teslić,postoji izvor istog imena koji su uredili čelinački ribari. Ko je s njega vodu pio, uvijek poželi da ponovo dođe.Književnik Momčilo Spasojević u svojoj knjizi "Legende iz srpskih krajeva" zabilježio je tvrđenje jednog starogčelinčanina:
"Vele da je više njega na brdu Barakovcu bilo više od trista kamenih kuća. Odatle je sve do Bijelog Potoka bilakuća na kuću, a dolje u Zmajevcu velika gradina i vojska. Obližnje brdo na kojem je bila glavna straža i danas sezove Stražbenica. A stari ljudi su pričali da su u Vrbanji zmajevi živjeli i kupali se, a vodu pili sa izvora pored nje."
Prvi čelinački fudbalski klub, koji je osnovan odmah poslije Drugog svjetskog rata, nosio je ime "Zmajevac". U neposrednojblizini ovog starog grada početkom osamdesetih godina izgrađena je istoimena kafana, a vlasništvo je prvog golmanačelinačkih "zmajeva" Radana Prdića. U nju najčešće svraćaju vozači, a pored žeđi uvijek su imali još bar jedan dobarrazlog, stasitu konobaricu. Po izlasku iz kafane mnogi su se hvalili da su bili pravi zmajevi. Pričaju da su u tomgradu bili i magacini u koje je okolna raja donosila žito svojim gospodarima. Raje mnogo, a vrijedna i pokorna, paprespu okna. Vrbanja žito nosila. Baš tu je 1950. godine pruga s lijeve prešla na desnu obalu Vrbanje, a da bi se toučinilo, bilo je neophodno izgraditi monumentalni most - nadvožnjak. Na most se nadovezuje tunel, nešto duži od osamstotina metara. Odmah iza posljednjeg rata pokrenute su aktivnosti na izradi novog amblema opštine čelinac.Interesantno je da su gotovo svi učesnici na konkursu u svoj prijedlog ugradili zmajevački most-nadvožnjak.To najbolje potvrđuje da pojam i mjesto Zmajevac imaju izuzetno važnu ulogu u životu naroda čelinačkog kraja.Uprkos tome, prihvaćen je prijedlog grba na kojem nema "vrata čelinca".
*Korišteni fragmenti iz knjige - Zavičaj na dlanu, Borislava Maksimovića | | | | |
|
| |
| |